Kultura u programskim dokumentima bh. stranaka

Aktuelno

Kultura u programskim dokumentima bh. stranaka

05.02.2015 - 18:44
Kategorija: 
Publikacije

Kratki pregled programskih dokumenata o kulturi političkih stranaka u Bosni i Hercegovini neposredno nakon održanih općih izbora 2014. godine

POLITIČKE PARTIJE - AKRONIMI
1. SDA – Stranka demokratske akcije
2. SDP BiH – Socijaldemokratska partija BiH
3. SBB – Savez za bolju budućnost Fahrudin Radončić
4. DF – Demokratska fronta Željko Komšić
5. NS – Naša Stranka
6. SDU BiH – Socijaldemokratska unija BiH
7. BPS – Bosanskohercegovačka patriotska stranka Sefer Halilović
8. HDZ BiH – Hrvatska demokratska zajednica BiH
9. HDZ 1990 – Hrvatska demokratska zajednica 1990
10. SDS – Srpska demokratska stranka
11. SNSD – Savez nezavisnih socijaldemokrata
12. PDP – Partija demokratskog procesa

Analizirano je dvanaest (12) stranaka s obzirom na participativnost u dosadašnjim mandatima, ali i na preliminarne rezultate zadnjih izbora. U analizu su ušli izborni programi, ukoliko su uključivali i platformu za kulturu, u nedostatku izbornih programa analizirani su programski dokumenti stranaka kako bi se predstavila politička platforma o kulturi i kulturnom sektoru. Kriteriji koji su uzeti za analizu su konkretnost programa, prisutnost ili nedostatak analize stanja, nuđenje okvira za rješenje problema, definiranje kulturne politike stranke i strateški okvir i(li) model za provođenje kulturne politike. Analiza programskih dokumenata o kulturi političkih partija u BiH upravo pokazuje da je kultura marginalnim dijelom programskih i izbornih dokumenata stranaka, ukoliko je i uključena u stranačku platformu tu je tek pamfletski predstavljena kao bastion nacionalnih, kulturno-identitetskih, narativa ili je čak izvan glavnih stranačkih političkih programa u dokumentima aktiva mladih. Većina političkih partija u BiH kulturu posmatra kao ideološku bazu nacionalističke retorike te u skladu s tim ne nudi niti jedan konkretan plan strateškog viđenja kulturne politike i/li plan realizacije određenih zahtjeva s kojima se predstavlja u programskim dokumentima partija / stranka. Također, dominantna ideološka baza političkih partija kulturne politike kreira na pola puta od nacionalnih narativa ka liberalno-tržišnom modelu upravljanja. Kultura se kao i drugi javnopolitički prostori našla u politici koja sistemski urušava koncept općeg dobra.  To također pokazuje koliko je kultura uopće zastupljena u političkoj javnosti i da li ijedan politički subjekt odlučivanja u BiH kulturu vidi kao jednakopravni sektor brige.

 

Stranka demokratske akcije (SDA) je u izbornoj platformi za opće izbore 2014. godine uključila i sektor kulture. Međutim, pristup ovom sektoru političke platforme SDA stranke zasniva se na kratkom pregledu onoga za šta se SDA kao stranka zalaže u kulturi ili će podržati u svojim ciljevima. Kultura je definirana kao faktor “duhovne i moralne ravnoteže društva”, odnosno kao bastion nacionalnih kulturno-identitetskih vrijednosti. SDA politička platforma za kulturu ne nudi nikakvu analizu postojećeg stanja u kulturi niti strategiju rješenja problema u kulturi. Iako navode da će podržati osiguravanje institucionalnih pretpostavki za osiguranje kulturne politike na državnom i drugim nivoima vlasti u BiH, subvencioniranje kulture na kriterijama kvalitete te donošenje zakona o načinu čuvanja arhivske građe i postojećeg kulturnog blaga, SDA ne nudi niti jedan konkretan strategijski okvir kojim bi se ove tačke realizirale.

Socijaldemokratska partija BiH (SDP BiH) u izbornoj platformi za opće izbore 2014. godine nije ponudila i platformu za sektor kulture. Jedini dostupni dokumenti koji uključuju analizu kulturnog sektora su sadržani u programskoj platformi stranke (kultura i kvalitet života) i u strateškoj platformi FOM SDP (kultura i sport). Kroz programsku platformu SDP BiH se nominalno zalaže za kulturu oslobođenu od ideologiziranog rječnika koji kulturu samo vidi u funkciji društvenog interesa te smatra da treba odbaciti viđenje kulture kao “balasta privrede i društvenog parazita i tretiranja kulture kao potrošnje”.  Također, zalažu se za očuvanje “kulturnih identiteta” svih naroda u BiH što je također tek dijelom kulturno-identitetskih narativa kao sveprisutne društvene i političke paradigme u BiH. Protiv su manifestacijskih formi kulture i umjetnosti kao poligona nacionalističke retorike što deklarativno nije sporno, ali jeste na nivou nedostatka okvira za sprečavanje spreze ideološkog narativa o kulturi kao naciji i budžetskom finansiranju istoga. FOM SDP osim što ne nudi konkretne ciljeve za koje će se zalagati ili mjere koje bi kao ogranak mladih u SDP-u poduzeli, navode da je ulaganje sredstava u obnovu kulturnih centara i domova kulture proces jačanja povratka  “izvornoj” kulturi kao i otpor uvoznoj sa “istoka i zapada”. Neki od konkretnih prijedloga ali bez pokazatelja načina sprovedbe su sljedeći: pritisak na nosioce vlasti kroz javne akcije i predlaganje novih zakonskih regulativa, preraspodjela entitetskog i državnog budžeta u korist kulture. Međutim, šta znači predlaganje novih zakonskih regulativa ukoliko ni u jednom paragrafu nije izložena analiza stanja u kulturi ili kulturnom zakonodavstvu i šta bi značilo podržavanje izmjena kulturnog zakonodavstva ukoliko se ne nudi uvid u prednosti i nedostatke postojećeg. Iz obje platforme SDP BiH uočava se da osim nekoliko konkretnih prijedloga za koje bi se stranka zalagala, pravog uvida ili kvalitativnog pokazatelja rješenja u oblasti kulture ne postoji.

Savez za bolju budućnost Fahrudina Radončića (SBB) kao stranka koja nije imala višegodišnjeg, odnosno decenijskog, participativnog učešća u vlasti, s obzirom da je u vlasti tek u jednom mandatu,  ponudila je u programskoj platformi mali traktat onoga za šta će se kao stranka zalagati u polju kulture i umjetnosti. Temelj kulturne politike SBB-a je duhovna obnova i reafirmacija kulturnih tradicija svih naroda te reafirmacija religijskih i sveukupnih duhovno-nacionalnih vrijednosti. Naravno, riječ je o još jednom pro-tradicijskom narativu koji kulturnu politiku zasniva isključivo na nacionalnim, tradicijskim i religijskim identitetima. Osim toga zalažu se i za očuvanje umjetničkog stvaralaštva i vrijednosti, puno i slobodno međusobno povezivanje kultura svih naroda u BiH, pružanje materijalne pomoći institucijama od značaja za umjetnost, osnivanje naučnoistraživačkih instituta. Sveukupno, program stranke o kulturi i umjetnosti je pamfletan i bez analize i nuđenja konkretnih okvira i akcija za sproveđenje kulturne politike. S obzirom na sve navedeno, rekli bismo da programska platforma ove stranke nije specifično zainteresirana za kulturu.

Demokratska fronta Željka Komšića (DF) nudi najpotpuniji dokument o kulturi a koji je kreiralo Vijeće za oblast kulture i sporta pri Političkoj akademiji DF-a. Nominalno, DF se zalaže za tzv. “Država-Zaštitnik” kulturnu politiku i kulturu multikulturalizma kao principa održivosti kulture različitosti a ne kulture ekskluziviteta nacionalnih elita. Ideološka platforma stranke, u tom pogledu, može biti problematična kao i kod drugih, jer nameće pitanje: šta je to tzv. “Država-Zaštitnik” kulturna politika, na čemu temelji svoju politiku, odakle crpi iskustva i je li ima dobre pokazatelje učinkovitosti u drugim praksama, šta je to kultura multikulturalizma i da li je ovaj teorijski koncept uistinu upotrijebljen u pravom značenju i kontekstu i da li kao takav može biti adekvatan odgovor kulturi ekskluziviteta i nacionalnih identiteta ili je samo drugi vid kulturno-identitetskog narativa?! Međutim, ono što izdvaja DF od drugih stranaka jeste upravo sveobuhvatnost analize stanja u kulturi kao i konkretni ciljevi, okviri i načini za sprovođenje kulturne politike i strategije koje izlažu. Također, definicija kulture je problematična i arhaična (“važnije je kulturu njegovati, nego proizvoditi”). Nakon analize stanja u kulturi te razloga i potrebe za kulturnom politikom, DF  spominje i Strategiju za kulturu na državnom nivou koja nikada nije sprovedena. DF nudi način njenog sprovođenja i pritom se zalaže za iniciranje formiranja “Agencije za provedbu kulturne politike BiH” te iniciranje i usvajanje Zakona o finansiranju javnih potreba u kulturi. Osnovni cilj  kulturne politike DF-a je razvijanje svijesti o tome da je kultura dio svakodnevnog života pojedinca  i da je svako dužan da je njeguje za opće dobro. 

Naša stranka (NS) također je ponudila izbornu platformu za kulturu pred opće izbore 2014. godine. Iako su istupili sa sloganom “Nemamo slogane, imamo rješenja”, Naša stranka, barem u platformi za kulturu, nije ponudila niti jedno svrsishodno rješenje postojećeg stanja u kulturi. Cijeli program je pamfletski i zasnovan na multikulturalnoj, tj. interkulturalnoj percepciji kulture i kulturne politike. Stoga se i na mjestima zalaganja uglavnom okreću ka tom modelu politike: razvijanje niza kulturnih strategija  kojima se vraća interkulturna suština naše zemlje po kojoj smo prepoznatljivi u svijetu, kultura kao prostor svih ravnopravnosti, otvoreni etnokulturni model u stalnom interkulturnom dijalogu u procesu harmoniziranja i uvažavanja razlika. Primjetan je stoga floskulni aparat bez sadržine i naposljetku rješenja s kojima su stupili u izbornu trku. Pored toga, zalažu se za  formiranje ministarstva za kulturu na državnom nivou.

Socijaldemokratska unija BiH (SDU BiH) nema ni jedan dokument koji se bavi kulturom. 

Bosanskohercegovačka patriotska stranka (BPS) također nudi mali pregled o kulturnoj politici stranke. Primjetan je napor da se BPS prikaže kao stranka koja će se zalagati i podržavati kulturnu politiku usklađivanja legislativa iz kulture sa Evropskom konvencijom o kulturi, standardima EU i međunarodnih konvencija o kulturi. Također su za jačanje međunarodnih suradnji i orijentaciji prema kulturi kao grani koja stvara materijalna dobra. U pogledu strategije, zalažu se za izgradnju sprovedive i konzistentne kulturne strategije, osnaživanje kulturne industrije kroz povećanje budžetskih sredstava, stvaranje i snaženje fondova i poreske olakšice. 

Hrvatska zajednica BiH (HDZ BiH) u programu stranke se sukladno ideološkom programu stranke kao hrvatske nacionalne stranke nedvosmisleno zalaže za hrvatski jezik kao stub očuvanja hrvatske tradicije, običaja i identiteta i općenito očuvanje kulturne baštine Hrvata. Pored toga, zalaže se za ustrajavanje na uvođenje tv-kanala na hrvatskom jeziku na javnom radio-televizijskom servisu. Očigledno je iz ovako kratkog sažetka kulturne politike HDZ-a da im je bitno jedino kulturno-identitetsko poimanje kulture Hrvata i to na tri stuba:  tradicija, običaj, identitet i još i jezik kao stub nacionalnog identiteta. Pa, i uprkos ekskluzivno nacionalističkom viđenju kulture, HDZ ne nudi analizu stanja u kulturi niti nudi neke okvire rješavanja problema, makar i u polju nacionalne kulturne politike. 

Hrvatska demokratska zajednica 1990 (HDZ 1990) – programska deklaracija na web stranici stranke je bila nedostupna tokom analiziranja programa.

Srpska demokratska stranka (SDS) u programskoj platformi nema sekciju o kulturi i kulturnoj politici.

Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) uključuje kulturu u dva politička programa: Politički program SNSD-a i Programska platforma MSD za period 2010. - 2014. U političkoj platformi stranke, kulturi nije posvećeno previše prostora i riječi. U sekciji o nauci i obrazovanju spominje se i kultura, iako se ne definira kulturna politika za koju se SNSD nominalno zalaže. SNSD tako spominje da će obezbijediti da nauka, obrazovanje i kultura dobiju ulogu “fundamentalno značajnih djelatnosti, onih disciplina koje obezbjeđuju pozitivan preobražaj društva i koje su garancija izvjesnije, humanije i prosperitetnije budućnosti.” No, koje su to mjere putem kojih će obezbijediti da svaka od ovih disciplina postane fundamentalno značajna za društvo, SNSD ne odgovara.  U programskoj platformi MSD-a, kulturi se posvećuje nešto više prostora. Kultura se percepira kao temelj uspjeha savremene ekonomije, također, zalažu se za demokratizaciju kulture kao principa su-odlučivanja svih kulturnih radnika. Također, za dostupnost kulturnih dobara svima, povećanje budžetskih izdvajanja za kulturu, izgradnju i rekonstrukciju domova kulture u lokalnim zajednicama, participaciju mladih u kulturnom životu i kreiranje kulturne politike na svim nivoima. Sami ciljevi za koje se mladi SNSD-a zalažu nisu problematični koliko, kao i u drugim stranačkim programima, nedostatak mehanizama za provođenje svih pobrojanih ciljeva i prije svega analiza stanja i akcionih mjera za provođenje kulturne politike. Kao i u drugim strankama, kulturna politika nije programski prioritet glavne partijske jedinice nego je prebačena u nadležnost aktiva mladih. 

Partija demokratskog progresa (PDP) nema ni jedan odjeljak o kulturi.